четвртак, 14. април 2016.

Misterija mesečarenja


Sprem'o kuću, usisavanje prašine, otvorio kućište od kompa i tamo usis'o, obriso prašinu, sunčam posteljinu, ostalo kupatilo i Domestos a usput mi pao šećer. Uzmem malu kašičicu i malko da ocarinim Eurokrem.
Mal' se nisam šlogir'o. Digitron u šake i računam. Sabiram i oduzimam al' vraga. Kupio teglu eurokrema pre dve nedelje. Malko sam ga opkrojio, onaj višak što se razmaz'o i ostalo k'o da ga nisam ni dir'o. Dva vikenda, od tog' jedan, uvezali i ponedeljak. Preko nedelje smo se solili a na slatko nismo ni pomišljali. Da, da se vratim na malopre. Otvorim teglicu a ono, PRC. Eurokrem u tragovima, k'o kad CSI, vrši pretrage.
Strovalio se pored šporeta i razmišljam.
Gde i kada je mog'o nestat' eurokrem? Utonut u duboke misli, kontam:
- Post'o sam mesečar... garant! Imam sto kila žive vage a mala pedeset a i malko više od mene.-
Ima da postavim lavore s vodom oko kreveta.
Ne'š se baćo više noću šetat'  klopat' eurokrem.

Нема коментара:

Постави коментар

Ludilo

Ne znam šta se desilo i šta se dešava sa ljudima? Danas sam sreo barem tri "puknute" osobe i par njih iz "Lego" kockica....