Malopre pročitah temu "selidba". Posle prvog razvoda, vratio sam se u roditeljsku kuću. Narednih 10 godina sam uživao sve povlastice krova nad glavom, pun frižider, ručak na stolu i bla-bla. Lične frustracije sam nosio u sebi i trudio se da nikoga ne zamaram sa ličnim problemima a bilo ih je sijaset. Prvih dana, nakon razvoda, promenio sam firmu, skupio hrabrosti da priđem drugim curama u nadi da ću naći srodnu dušu. Ubrzo sam shvatio da to ne funkcioniše na taj način. Posvetio sam se jedrenju na vodi i prepustio, alkoholnim derivatima. Nekako sam uspeo da izbegnem droge. Sex, drunk & Rock'n roll. Tek nakon 10 godina sam se prvi put smuvao, ozbiljnije sa nekim. U početku je šverc bio izvor izobilja a onda smo zajednički otvorili prodavnicu mešovite robe a s' obzirom da se nalazila na glavnom putu prema subotičkom buvljaku, ubrzo je radila 24h dnevno jer je rat u okolnim zemljama, terao njihovo stanovništvo u SR Jugoslaviju da se snabdeva sa deficitarnom robom. Inflacija je doprinela tome da sam se useravao od love. Jednom prilikom u želji da pređem mađarsku granicu, vojna policija je prilikom provere građana, koji su prelazili granicu, izdvijili mene, gde sam bio na spisku za mobilizaciju, navukli mi uniformu i poslali na ratište. OK, preživop sam razne pucnjave i ostala, ratna sranja. Po povratku u zavičaj i radnju. Kada se par meseci nalaziš u smrnoj opasnosti, promeniš prioritete koji ti znače a tu sva lova ovog sveta, nema ikakvu vrednost. Zgagiš se para jer shvatiš da se ratuje, isključivo zbog para. Nema tu morala, patriotizma, ljubavi prema bližnjem, samo je lova u pitanju. Čak i oni koji nisu učestvovali direktno u ratu, promene odnos. Njima je materija ostala najbitnija stavka u životu, bez obzira koliko posedovali. Onda sam oterao sve oko sebe u tri pičke meterine i sa onime što sam imao u džepu, okrenuo novi list. U neku ruku sam se klošario i prepustio ovozemaljskim problemima. Voda, vazduh, hrana. Uleteo mi je jedan unosan i "siguran" posao. Odelo, kravata, akten-tašna su mi promenili imidž pa sam se narednih 10 godina, usavršavao u japi fazonu. Osnovao sam i drugu porodicu pa sam mislio da sam se usrećio ali nisam menjao sistem vrednosti. Sam sam održavao pun frižider, grejnu sezonu, gotivo za auto, zabavište, školu, garderobu... a onda me je sustiglo. Infarkt je zajebana stvar. Kada moraš zatražiti pomoć od onih koji ti, moralno trebaju uzvratiti a ne dobiješ, opet rešiš Gordijev čvor na isti način. U početku, zariješ glavu u šake i zapitaš se: "zašto". Loše odluke te odvedu u lošu situaciju. Promenio sam grad i pokušao da okusim moje sisteme vrednosti na drugom mestu. Opet sam se vratio u sistem klošarenja ali sam barem živeo po svom. Nakon jedne zime, shvatio sam da taj sistem nije isplativ. Jebem ti život, kada te dva džointa dozovu pameti. Sedeo sam na splavu i gledao u Savu kako protiče i ujednom mi se dopala ideja da se opusim i odplutam do Đerdapa a onda sam se setio dece. Ne bi bilo fer da sebi skratim muke zbog loših odluka. Njima sam još uvek bio potreban, kao ličnost koju vole, živog. Ponovo sam spakovao prnje i vratio se bliže njima. Prihhvatao sam poslove o kojima nisam ništa znao a još manje umeo da radim ali sam davao sve od sebe pa sam narednih 6 godina, uspevao da svaki vikend provodim sa decom uz pizzu koju smo zajedno pravili. Klasik nam je bio dve XXL pizze i crno pivo 0,33. Svaki vikend sam provodio sa njima. Uvek sam im nalazio zabavu. Čini mi se da sam im usadio da je ljubav najbitnija a ne materija. Za sreću je jako malo potrebno ako ti je malo potrebno. Deca su porasla pa sam se olučio na još jednu promenu. Doduše, opet je zdravstveno stanje odigralo glavnu ulogu. Treća sreća sa osobom kojoj mogu pružiti sebe, onakvog kakav jesam i ljubav. Nakon 10 godina, funkcioniše onako kako treba. Dajem sebe koliko god mogu i prihvatam, koliko mi se daje i ne tražim više. Osoba koja je pored mene, spasila mi je život i čini mi se, oprostila sve moje grehove i sranja koja sam napravio u životu. Zaslužuje sve što mi je u mogućnosti pružiti a i više. Da smo se ranije sreli, sve bi bilo drugačije al' šta 'š. Umesto partnera drugog pola, izgradili smo prijateljstvo i težimo ka istom cilju. Don't give up. |
среда, 22. новембар 2023.
I tako to...
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Ludilo
Ne znam šta se desilo i šta se dešava sa ljudima? Danas sam sreo barem tri "puknute" osobe i par njih iz "Lego" kockica....
-
… volim da slikam… volim da zaustavim vreme... zaustavljam reke, talase,oblake, životinje, ljude u pokretu, vozove, automobile... stvaram sv...
-
Odradio sam i prvu smenu, nakon jučerašnje druge. Došao sam u stan, večerao i u mislima se naoštrio za neku spavajuću seriju. PRC na kvadrat...
-
...i tako! Očas prođe nedelja sa svim dešavanjima a meni se desilo da je juče bila sreda pa sam se tako i ophodio prema svemu. PRRRRRRTZ! Da...
Нема коментара:
Постави коментар