субота, 19. новембар 2011.

Zov prirode


04.11.2008.
… da, još o sexu nisam pisao...
... nadenuo sam sebi nick poznatog pisca (masnih priča) ali sam prezime pisca , namerno pogrešno napisao... SKI (original ) SKY ( nebo... u suradnji s naravo)... volim prirodu i odatle takav završetak prezimena... znači, pisaću o oprašivanju cveća, eventualno o razmnožavanju kišnih glista... i dalje verujem da decu donose rode, mada, kako sam stariji i zreliji, (naravno) skloniji sam teoriji da se deca rađaju u kupusu...
... tamo neke davne 70 i neke ... godinu dana mlađa od mene... svetlo smeđa kosa, okice pJave k'o nebo, par pegica na nosiću... Jasna, moja prva ljubav... poruku da joj se dopadam, dobio sam od njene najbolje drugarice Branke na parčetu papira, istrgnutog iz sveske... krišom mi je dodala za vreme velikog odmora... pročitao sam poruku, digao glavu i potražio je pogledom po dvorištu... stajala je sa par drugarica, nedaleko od mene... pogledi su nam se ukrstili a zatim je crveneći spustila pogled... ostatak ženske svite se tiho nasmejao sakrivajući dlanovima usta... iskreno?... meni su se noge odsekle... stajao sam i dalje gledajući u njenom pravcu držeći ono parče papira u ruci... tog dana smo imali isti broj časova... po izlasku iz škole, video sam je sa drugaricom da ide 50ak metara ispred mene... obzirom da smo stanovali u istom pravcu, ubrzao sam korake i sustigao ih... Branka se pozdravila sa Jasnom i sa mnom i skrenula za ugao... Jasna i ja smo s noge na nogu nastavili put ćuteći... ne sećam se ko je prvi progovorio i o čemu smo pričali (verovatno o školi) ... otpratio sam je do kuće... ćaskali smo ispred njene kapije još ohoho... leptirići u stomaku... prvi poljubac u obraz, naravno... drugi malo bliže usnama... treći je bio dodir usana... lagan kao pero... okrenula se i ufurala u kuću... stajao sam još koji minut ispred kapije, pitajući se šta se to dešava... sav srećan sam odskakutao do kuće, čekajući sledeći dan... auuuu, nismo se ništa dogovorili za sledeće viđenje... ostatak dana a verujem i celu noć pekao sam se na tihoj vatri... sutradan, veliki odmor, ista meta, isto rastojanje... pogledi i sakrivanje pogleda... posle časova smo se ponovo sreli... prvo držanje za ruke je proteklo sa raznim dobacivanjem od strane ostalih đaka... nismo marili za to... išli smo drugim ulicama kući... ulica Pariske komune, najzelenija ulica u gradu... prvi ''filmski'' poljubac, prvi zagrljaj, prvo istraživanje…
 ... ''Modra lasta''... časopis za učenike... rubrika za pitanja i odgovore...
 ...pita jedna cura: - uvek, kada se ljubim s dečkom, u njegovim hlačama osetim nešto tvrdo, kao pivska flaša. Da li je moj dečko alkoholičar?- ...



Нема коментара:

Постави коментар

Ludilo

Ne znam šta se desilo i šta se dešava sa ljudima? Danas sam sreo barem tri "puknute" osobe i par njih iz "Lego" kockica....